Osnivač metode Bioneuroemoción® je psiholog Enric Corbera, sjedište instituta se nalazi u Rubi, Barcelona, Španjolska ( Enric Corbera Institute of Emotions, stranica je na engleskom). Bioneuroemoción® se temelji na raznim otkrićima, objedinjuje različite tehnike na način da postaje izrazito eklektična metoda.
Razmotrit ćemo svako od ovih otkrića i pokazati kako oni utječu na naš život, bez obzira primjećujemo li to ili ne, i kako možemo namjerno primijeniti otkrivena načela kako bismo optimizirali svoje postojanje. Polazimo od ideje da smo sačinjeni od subatomskih čestica i da te čestice tvore čvrste ili naizgled čvrste tvari i da izgleda da postoje barem dva zakona za svaki aspekt stvarnosti.
Početkom 20. stoljeća se pojavila kvantna fizika nakon pojave neobjašnjivih fenomena koje klasična fizika nije mogla objasniti. Kvantna fizika uspijeva eliminirati disocijaciju između subjekta i objekta, pokazujući da promatrač utječe na ono što se promatra.
Koristeći se ovom paradigmom, Bioneuroemoción® predlaže da promijenimo svoje razmišljanje iz kartezijanskog dualizma u kojem smo samo pasivni promatrači u razmišljanje u kojem moramo priznati da kao promatrači interveniramo i mijenjamo svijet koji promatramo. Prihvaćanje ove vizije podrazumijeva duboku promjenu u našoj percepciji svijeta.
“Nemamo pravo pretpostaviti da fizikalni zakoni postoje ili ako
su postojali do sada, da će i ubuduće postojati na sličan način.”
Max Planck, Nobelova nagrada za fiziku, 1918.
Neurolingvističko programiranje nastaje 1972. godine kao rezultat istrage koju su proveli John Grinder, psiholog i lingvist, i Richard Bandler, psiholog i filozof koji su, na temelju podataka dobivenih kroz sva njihova istraživanja, razvili sustav koji se u današnjici koristi kao generički sustav učenja ili kao terapija.
NLP se može smatrati kao proučavanje subjektivnog ljudskog iskustva, odnosno proučavanje načina na koji organiziramo svoje materijalne stvari, ideje itd., način na koji opažamo i kako filtriramo vanjski svijet kroz svoja osjetila.
Psihologija je znanost koja se bavi psihičkim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Kroz svoje različite pristupe, psihologija istražuje koncepte kao što su percepcija, pažnja, motivacija, emocije, rad mozga, inteligencija, misao, osobnost, osobni odnosi, svijest i podsvijest. Koristimo znanja vezana za analitičku psihologiju i njezine studije o kolektivnoj podsvjesti, sjeni i efektu ogledala Carla Gustava Junga. Znanja vezana za psihoanalitičku teoriju Sigmunda Freuda i njegove doprinose konceptu podsvjesnog.
Priroda se postupno prilagođava okolišu, a epigenetika vraća uzrok promjene u ekspresiji gena tamo gdje je oduvijek bio, u okolišu.
Modifikacije koje ne reagiraju na promjene DNK i koje se mogu naslijediti. Na početku genetičkih studija smatralo se da nasljeđivanje određuju naši geni i da se oni ne mogu promijeniti, da ostaju nepromijenjeni, blokirani nekakvim zaštitnim štitom, čak se mislilo da su geni ti koji određuju naše ponašanje i da, ako nemamo dovoljno sreće i rodimo se sa genom za depresiju, to bi bilo za cijeli naš život.
Epigenetika pokazuje da okoliš u vrlo velikom postotku utječe i regulira staničnu ekspresiju i genetsku aktivnost. Okoliš utječe na stanice i one odgovaraju prilagodbom, to je temeljni izraz hipoteze da nismo žrtve nasljednog programa, već da možemo djelovati na njegovo poboljšanje ili aktivirati druge alternativne latentne programe.
Neuroznanost je skup znanstvenih disciplina koje proučavaju živčani sustav, kako bi se približilo razumijevanju mehanizama koji reguliraju kontrolu živčanih reakcija i ponašanja mozga. Opseg neuroznanosti proširio se tijekom vremena tako da uključuje različite pristupe koji se koriste za proučavanje živčanog sustava u različitim razmjerima, a tehnike koje neuroznanstvenici koriste su se izuzetno proširile, od molekularnih i staničnih studija pojedinih neurona do snimanja osjetnih, motoričkih i kognitivnih zadataka u mozgu.