Obiteljska rezonancija i epigenetika


Prefiks «epi» znači «preko» ili «iznad nečega», stoga se prilikom proučavanja patologije u epigenetici uzimaju u obzir čimbenici koji nadilaze genetiku: okoliš, obiteljsko, socijalno i kulturno okruženje.

U skladu sa epigenetikom, traumatična iskustva koja su prenesena od predaka ostavljaju molekularne ožiljke koji prianjaju na DNK. Pretpostavit ćemo da je priroda mudra i zapitat ćemo se ZBOG ČEGA se te informacije čuvaju? Koja je namjera prirode, ZBOG ČEGA se čuvaju te informacije ako su bile traumatične?

Epigenetika nam nudi novu perspektivu unutar znanstvenog područja koja može objasniti mehanizme putem kojih nasljeđujemo informacije povezane s iskustvima naših roditelja, ističući temeljnu ulogu koju su igrale prve godine ljudskog života.


“Ako promijenimo svoje emocionalno okruženje,
možemo ponovno napisati svoju povijest. ”

Nathalie Zammateo, Utjecaj emocija na DNK

Izgleda da genetske, kao i epigenetske informacije, imaju značenje za nešto. Jedno vrijeme se potpuno vjerovalo da nas genetske informacije nekako osuđuju i da ne možemo apsolutno ništa učiniti s tim. To je trajalo do otkrića epigenetike gdje je jasno dokazano: "Geni se ne pojavljuju sami i ne mogu se sami uključiti ili isključiti." (H.Frederick Nijhour, 1990.)

Dakle, što uključuje gene? Odgovor je postao jasan: okoliš. Signali okoline su ti koji kontroliraju vezanje regulatornih proteina na DNK. Ti su proteini oni koji reguliraju aktivnost gena i kontroliraju se signalima iz okoline. To znači da smo uvjetovani, ali ne i osuđeni. A način na koji se uvjetujemo je kroz svoje percepcije i uvjerenja koja smo programirali u svoju podsvijest.

Važno je definirati što razumijemo pod okolinom. Okolinom smatramo sve ono što opažamo svojim osjetilima. Osoba može nositi genetske predispozicije i one se nikada ne aktiviraju jer njihov način opažanja te okoline, način na koji se odnose prema njoj i način na koji se osjećaju uključenima na emocionalnoj razini znači da se ti geni nikada ne aktiviraju.

“Mi smo ujetovani a ne osuđeni”

Bob Proctor

Podijelite: