Metoda Bioneuroemoción® se usredotočuje na odnos podsvjesnih emocija, utjecaj koji one imaju na biologiju i shodno tome, na kvalitetu života pojedinca, njegovu obitelj i socijalno okruženje.

Donedavno su emocije bile smatrane da ne utjeću na tjelesno zdravlje ljudi, međutim, sve više se čuju glasovi stručnjaka koji s različitih gledišta, promatraju vezu između osjećaja i zdravlja.

Jeste li ikad osjetili kako vam je srce "slomljeno"? Kad kažemo da nas je nešto zaboljelo, u kojoj je mjeri to prava bol? Možemo li odlučiti koliko ćemo trpjeti?

Svi smo se osjećali povrijeđeno u nekom trenutku u životu zbog nečega što nam se dogodilo. Osim čisto fizičke boli, doživjeli smo i vrstu boli koja se čini eteričnom, nevidljivom, bol za koju fizički gledano izgleda da nema razloga, ali koja nam nanosi patnju usporedivu s bilo kojom fizičkom ozljedom. Takva vrsta emocionalne boli može biti jednako destruktivna, bolesna i čak nepodnošljivija od tjelesne boli.

Međutim, često se omalovažava ili se smatra „inferiornom“, obično joj se ne pridaje važnost koju zaista ima. Čini se da su agresija ili nasilje sekundarne kada ne uključuju fizičku ozljedu.

Kao što smatramo nedopustivim udaranje ili napadanje druge osobe, moramo biti svjesni da određene riječi, određene geste i određene "normalizirane" radnje mogu stvoriti isti učinak. Obične i naizgled bezazlene radnje koje smo svi vidjeli kod drugih ili smo ih osobno iskusili, poput uspoređivanja partnera s prethodnim na pogrdan način, kritiziranja drugih iza njihovih leđa, prekidanje kontakta s nekim bez davanja argumenata za to, pokušaj da druga osoba bude onakva kakvu je mi želimo itd.

Često miješamo, uobičajeno s normalnim i prihvaćeno s ispravnim.

U ovom slučaju možemo reći da činjenica da su to uobičajena djela ne znači da su logična ili adekvatna. A činjenica da su u društvu prihvaćeniji od fizičkog nasilja ne znači da su ispravniji. Razvijanje empatije i poštovanja prema drugima način je za širenje svijesti i povezivanje s vlastitim osjećajima i potrebama.

Međutim, ne radi se o preuzimanju odgovornosti za osjećaje drugih, već o preuzimanju posljedica naših djela i naših riječi. Uvijek se nalazimo ispred nas samih, moramo shvatiti da su poštovanje i uvažavanje drugih najbolji znak koherentnosti i emocionalne inteligencije.