Percepcija je proces kojim um pretvara osjetilni unos koji prima putem osjetila u svjesni dojam okoline.

Bez želje da to učinimo, s tim percepcijama povezujemo informacije koje smo prethodno pohranili u našem mozgu, informacije koje su rezultat drugih i prijašnjih percepcija.

Zato su naše percepcije uvijek interpretacije. Ne vidimo nego interpretiramo.

Svijet opažamo na uglavnom nesvjestan način i ta je percepcija uvjetovana mnogim aspektima, kao što su obiteljska povijest, obrazovanje koje smo stekli ili iskustva koja smo akumulirali tijekom svog života.

Taj proces možemo prepoznati kad stvorimo prvi dojam o nekome koga smo upravo upoznali, nešto što svi neprestano radimo. Kroz senzorne signale koje opažamo kod te osobe, brzo pripisujemo na nesvjesan način određene atribute i osobine koje ne slijede logiku.

Predrasude koje oblikuju naše interpretacije određuju naše iskustvo, čineći nas da vjerujemo da je ono što opažamo jedina stvarnost. Međutim, takvo tumačenje se sastoji od projekcije našeg sustava vjerovanja. Percepcija razotkriva promatrača, budući da predstavlja očitovanje njegovog stanja uma. Kao što je rekao Immanuel Kant, „Svijet ne vidimo onakav kakav jest, vidimo ga onakvim kakvi smo mi".

Zamislite da je muškarac u kući neke prijateljice i ona ga pita "Hoćeš li piće?" prirodni odgovor može biti „Ne, hvala; Nisam žedan". S druge strane, ako taj isti muškarac prati prijateljicu u povratku iz kina do njezine kuće, a ona ga pita "Hoćeš li piće?", isto pitanje može označavati sasvim drugo tumačenje stvarnosti.

Kao što objašnjava fizičar Stephen Hawking, moramo zamisliti kako bismo opazili, budući da informacije koje ljudi imaju o svom svijetu nikada nisu cjelovite i potiču na pogreške.

Kako razlikovati projekciju i percepciju?

Uvijek se projiciramo i u osnovi to radimo nesvjesno, a onda ono što vidimo je percepcija i iz te percepcije mislimo da je to što vidimo istina. Stoga bi percepcija mogla biti kao kćerka projekcije. Projekcija je neizbježna da bi mogli upoznati sebe, uvijek se upoznajemo kroz druge. Dakle, mi uvijek projiciramo sebe i percepcija je uvjerenje da je ono što vidimo istina, dok je u stvarnosti to projekcija nesvjesnih informacija.

Kad se osjećate nelagodno zastanite na trenutak i analizirajte svoju percepciju.
• Prestanite se pozicionirati.
• Prestanite donositi osude.
• Prestanite se opravdavati razgovorom o drugima.

Je li vam ikad netko rekao da "ne možete vidjeti nešto što vam je ravno ispred nosa", ili "da od drveća ne možete vidjeti šumu" Katkad ne možemo percipirati ono što postoji a u drugim slučajevima, pak, percipiramo ono što ne postoji. Na primjer, uočite bijeli trokut u središtu obe slike. Središnji trokuti su optičke varke, koje uključuju percepciju vidnih informacija koje fizikalno ne postoje u vidnim podražajima.