Ono što nazivamo tjeskobom i stresom je skup fizioloških odgovora na podražaj. Ponekad je to neočekivan šok, a ponekad je intenzitet slabiji ali dugotrajan.

1. Poštujte biološke instinkte

Bilo koji biološki organizam reagira na okolinu kako bi joj se prilagodio. Na primjer, gazela koja jede s drugim gazelama usred savane, odgovara na stres otkrivanjem lava koji se približava. Tijekom bijega povećava se broj otkucaja srca, povećava se respiratorni kapacitet, zjenice se šire, povećava se broj limfocita (obrambenih stanica) i naravno kortizol itd. A kad je pobjegla od lava, uspostavlja normalno stanje svog organizma.

U mnogim prilikama ljudska bića, nakon stresnog iskustva, ostanu razmišljati: "Skoro me je uhvatio"; ili i dalje nastavljamo trčati "za svaki slučaj" ili bilo koju drugu opciju koja nas nastavlja povezivati s onim što smo iskusili. Zadržavajući misao o iskustvu, naš organizam nastavlja davati fiziološki odgovor kao da smo još uvijek u stresnoj situaciji. Osvijestiti porijeklo našeg fiziološkog odgovora prvi je korak kako bi naše tijelo moglo povratiti ravnotežu. Otpustiti ono što je od nas tražilo reakciju na stres je jednako važno kao i ne obnoviti tu situaciju u budućnosti je jednako važno. Stres ima biološku svrhu samo s jednog stajališta, sadašnjost.

2. Promatrajte se

Da bismo poštivali prvu točku, moramo shvatiti da je za našu podsvjest stvarno i simbolično jednako. Ljudi mogu imati fiziološki odgovor na stres samo zamišljajući neku situaciju. Na primjer, ako je vaša kćerka izašla navečer i rekla da će doći do 2 ujutro, a sada su već 4 sata i još nije došla, ne javlja se na mobitel a zadnji put kad se javila je bilo prije više od tri sata, počinjemo imati isti fiziološki odgovor kao i gazela ispred lava.

Promatranje naših misli, odnosno naše interpretacije onoga što se događa, neophodno je da bismo shvatili da smo direktni sudionici naše tjeskobe. Vjerujući da su naše katastrofalne misli istinite, naše se tijelo aktivira da nas zaštiti. Iz tog razloga, kada imamo anksioznost, prvo što možemo učiniti je promatrati ono što govorimo sami sebi. Promatrajte komunikacijski krug bez da sudjelujete u njemu, poput nekoga tko promatra razgovor dvoje stranaca. Slušajući ih bez da vjerujete u njihov sadržaj, promatrajte i vidite što možete prepoznati o sebi u tom razgovoru.

3. Proširite svijest.

U stvarnosti u kojoj živimo, informacije koje nosimo u sebi neprestano se očituju. Ako nam uzrokuje stres ili anksioznost, to je zato što su naši preci već proživljavali iste ili slične situacije u kojima je njihovo tijelo trebalo to izvanredno stanje da bi se prilagodilo. Međutim, živimo s istom reakcijom, a da nismo u istoj situaciji iz prošlosti.

Naš odgovor odgovara istoj emociji koju su i oni iskusili, iako je scenarij potpuno drugačiji. To nije neprikladan odgovor, več ne odgovara našoj trenutnoj situaciji i zahtjeva modifikaciju našeg odgovora na stres. To se može primijetiti posebno u onim situacijama u kojima doživimo stres i reagiramo na očigledno nesrazmjeran način.

Na primjer: Naš partner ide na putovanje sam i ne možemo izbječi a da ne pomislimo da je naša veza u opasnosti, hoćemo da se vrati, mislimo da bi mu se moglo nešto dogoditi ili mislimo da nas hoće napustiti i otići s nekim drugim. U ovom bi slučaju bilo zanimljivo istražiti odnose naših predaka, ono što se dogodilo simbolično vezano uz ovu situaciju.

Može biti da je djed otišao u rat i nije se vratio, da je otišao sa ljubavnicom i ostavio baku samu s djecom itd ... Naša situacija se može razlikovati ali naš fiziološki i mentalni odgovor na stres je isti.

Informacija naših predaka koja je pohranjena u genima koje smo nasljedili nikada se ne gubi a može se transformirati ( Epigenetika ).

Stres koji osjećate, u kojem je trenutku vaše obiteljske povijesti mogao biti od pomoći? Nakon osvješćivanja, zapitajte se je li vam on koristan danas? Koristite prednosti koje vam daje, a ostalo odbacite sa zahvalnošću. Naš unutarnji dijalog usklađen je s našim zdravstvenim stanjem. Ono što si stalno govorimo ima veze s našim uvjerenjima i našim vrijednostima, koje su jednake onima u našoj obitelji.

Bioneuroemoción® je metoda za razvoj svijesti o jedinstvu. Poznavanje informacija koje uvjetuju naš život i koje nas spajaju s ljudima oko nas i s našim precima, daje nam mir. A taj mir je polazna točka za bolje upravljanje tjeskobom i stresom.