Ako slučajnosti ne postoje, koji je smisao trenutne situacije? Kakvu promjenu život traži od nas? Što bismo iz toga trebali naučiti?

Živimo u vremenima promjena, vremenima preokreta i neizvjesnosti s vrlo različitim učincima i značenjima. Međutim, kao društvo i kao sustav možemo sami promišljati o onome što moramo naučiti iz krize koju je pokrenuo koronavirus. Situacija nas je natjerala da se vratimo u sebe, da se prestanemo pitati što trebamo od svijeta i počnemo razmišljati o tome što svijet treba od nas.

Čini se da priroda odmara od nas, proživljava svoju posebnu karantenu od onečišćenja, prekomjerne eksploatacije i nedostatka poštovanja kojem je izlažemo. Vrijeme je da se surađuje, a ne natječe, da se počne djelovati iz svjesnosti i koherentnosti. Vrijeme je da istinski shvatimo da naši postupci utječu na sve i da promjena započinje unutar svakog čovjeka. Podsjetili smo se da nismo odvojeni od onoga što nas okružuje, nikada zapravo nismo ni bili, ali smo zaboravili.

Ova nas okolnost tjera da shvatimo da ne postoje posebni ljudi, svi smo dio istog sustava i moramo surađivati kao društvo kako bismo ga mogli održati zdravim i sigurnim. Ne radi se o zaštiti nas samih ili ostajanju kod kuće samo da bismo spasili život, već i o zaštiti najugroženijih ljudi u našem društvu. Starijih osoba, osoba s kroničnim bolestima, osoba bez resursa, bez zdravstvene zaštite ili beskućnika. Ne možemo zaboraviti da je društvo živi sustav i da se lanac opire svemu što njegova najslabija karika može podnijeti.

Već smo i prije živjeli izolirano prije nego što je epidemiološka kriza počela, ali sve nam je ovo izgleda trebalo da bismo to mogli osvjestiti. Samo oni koji su otvoreni za razumijevanje da je stabilnost iluzija i da je priroda promjenjiva i nekontrolirana moći će se prilagoditi samom životu.

Od nas se traži odgovornost, samoispitivanje i koherentnost.

Život nam govori, a zauzvrat ne očekuje riječi ili obećanja, očekuje ponašanja i postupke koji su rezultat promjene u svijesti. Ne možemo dopustiti da strah ili nesigurnost skrivaju od nas mogućnost transcendencije i promjene koje imamo pred sobom.

Ne postoji problem, već MOJ problem!

• Svaka situacija sadrži učenje
• Ono što se događa, čak i ako se čini globalnim, kriza je i OSOBNI izazov za svakoga od nas.
• Prvo, prijeđimo s globalnog na osobno.
• Krenimo na putovanje izvana prema unutra.
• Što ova promjena znači ZA MENE? Što mi uzrokuje stres?

Iskoristimo ovu neizvjesnost kako bismo preispitali svoja uvjerenja i svoju stvarnost. Stanje neizvjesnosti vraća nas u stvarnost kakva je uvijek ustvari i bila, promjenjiva i nepredvidljiva. Rješenje neizvjesnosti je povratak u SADAŠNJOST, prisiljava nas da se usredotočimo na ovdje i sada. Ova kriza nas uči da je kontrola čista iluzija. Naša sadašnjost je trenutak maksimalnog stvaranja. Odluke koje donesemo sada su odlučujuće.