Od malena su nas učili fizičkoj higijeni. Zašto ne početi podučavati "emocionalnu higijenu"?

Guy Winch je doktorirao psihologiju na Sveučilištu New York (NYU) i član je Američkog psihološkog udruženja (APA). U svom TED govoru kaže nam da svi odlazimo liječniku kad osjetimo ustrajalu bol ili abnormalne simptome. Međutim, nećemo se savjetovati ni s kim kad osjetimo krivnju, usamljenost ili gubitak. Kaže nam da ne moramo sami upravljati emocijama koje osjećamo i poziva nas da naučimo „emocionalnu higijenu“.

Ističe da su se „prije 100 godina ljudi počeli baviti osobnom higijenom i stopa očekivanog života povećala se za više od 50% u samo nekoliko desetljeća. Mislim da bi se naša kvaliteta života mogla jednako drastično povećati ako svi počnemo prakticirati emocionalnu higijenu. " I pita se: "Možete li zamisliti kakav bi bio svijet da smo svi psihološki zdravi?"

Naučiti brinuti o našim emocijama onoliko koliko se brinemo za naše tijelo moglo bi povećati našu dobrobit i kao posljedica, zdravlje.

U tom istom smislu izražavaju se i psiholozi koji vode centar Crecer en Emoción u Madridu. U svom članku poistovjećuju pozornost posvećenu fizičkom tijelu s onom koja bi trebala biti posvećena osjećajima, jer "ako je prevencija izuzetno važna u fizičkim stvarima, čini se da se isto događa i sa psihom." I naglašavaju da je "ključno naučiti našu djecu verbalizirati svoja raspoloženja."

Obitelj je mjesto na kojem se uspostavljaju prve veze, odnosi i osjećaji. "Roditelji su modeli i vodiči za svoju djecu", stoga je neophodno da roditelji prvo znaju prepoznati kako se osjećaju. Ljudsko biće je društveno biće. Kao djeca učimo oponašajući odrasle, bilo da su to reaktivni ljudi ili ljudi koji su svjesni osjećaja koje osjećaju. Drugim riječima, emocije se uvijek uče.

Bioneuroemoción® predlaže podučavanje emocija svjesnošću, kako bismo mogli razviti razumijevanje i regulirati svoje emocionalno stanje. Svjestan način života sa emocijama utječe na dobrobit u svim područja života.